Ellen Semen se predstavila izložbom naziva “Metafore smisla” koja obuhvaća 19 slika u tehnici ulje na platnu u raznim dimenzijama: od 23 sa 18 do 200 sa 170 centimetara. Njeni su radovi dvojaki: s jedne strane slikarski klasici pejzaža i portreta iz 19, stoljeća prerađeni s principima kolažne tehnike, s druge motivi epopeje naroda na putu od izbjeglištva do asimilacije kao kritika i kao opomena onima kod kojih dolaze ili samo prolaze te skupine ljudi u bijegu od smrti. Likovi na njenim motivima su podijeljeni na ljude s ljudskim izgledom i bića koja predstavljaju uljeze, kao što su kukci, vanzemaljci, i “crush test dummies”. Posebno se ističe slika u kojoj se djeca suočavaju sa pojmom stranca i drugačijosti, te slika koja dominira izložbom svojom veličinom, a prikazuje aristokraciju toga doba na tonućem plovilu. Autorica priznaje teškoću u prikazivanju velikog broja ideja koje su navirale tijekom rada na ovom projektu. Uz autoričine radove moguće je pogledati i originalno izdanje mape sa slikama koje je autorica preuzela, koje su je inspirirale i bile predlošcima njenih djela.
Kustos Borkovsky navodi: ” Umjetnica inicijalne motive pronalazi u povijesnim radovima, katalozima poznatih austrijskih slikara XIX. stoljeća, (Ferdinand Georg Waldmüller, Peter Fendi, Friedrich August von Kaulbach, Leopold Kupelwieser, Josef Danhauser…), koji su utjecali na ondašnje likovno oblikovanje u Beču, ali i Zagrebu (Waldmüller: Portret biskupa M. Vrhovca, 1814. i J. J. Strossmayera, 1864). Idilične atmosfere originala ostaju prisutne iako im autorica mijenja smisao. Tako, primjerice, slikarski izvedena, žanrovski obilježena slika krajolika ili grupe osoba, nama se predstavlja s novim, izmijenjenim detaljima. Ponekad su to predmeti koji označuju suvremenost, a ponekad oblikovno iznenađujuće osobe s mutiranim karakteristikama tijela. Umjetnica se ovim elementima poigrava, a time, sebi i nama, priređuje iznenađenja. Za razliku od povijesnog, ovo umjetničko re/dokumentiranje evocira neponovljivost živog vremena. Njeni radovi nude miješanje prošlih i recentnih trenutka a usput propituju tipski status motiva, umjetnika i vremena. Ove kombinacije predmeta/osoba koje nose karakteristike različitih vremena, na istom se platnu ili papiru pojavljuju izazivajući nedoumicu promatraču. Zbunjujući likovi i predmeti, neobični odnosi, traže od nas, navikle na jednostavne poruke mega-plakata i reklama, napor očitavanja. Postaje jasno da nas autorica želi obasuti propitivanjima o stanju povijesnog trenutka. Ona je čas u realnosti, čas u vremeplovu. Intervencije na djelo već izvedeno u prošlosti postaje umjetnička akcija rezultiravši artefaktom koji postaje umjetničkim predmetom u onom trenutku kad unutrašnjom logikom dijelovi postaju cjelina. Alter postmodernizam preoblikuje svijet prema ideji autora koji se usudi kreirati.”
Ellen Semen rođena je 1971. godine u Hamburgu, Njemačka. Od 1993. do 2001. studirala na Staatliche Akademie der Bildenden Künste Stuttgart. Od 1993. do 1999. studirala slikarstvo kod profesora Petera Chevaliera. Od 1999. do 2001. studirala Umjetnost i Intermedijalno oblikovanje kod profesora Sotoriusa Michoua. Godine 1999. dobila Akademiepreis od Kunstakademie Stuttgart za slikarstvo i stipendiju za Marseille, Deutsch-Französisches-Jugendwerk. Godine 1998. dobila stipendiju za Moskvu, Künstlerwege e.V. Živi i radi u Beču, Austrija i u Vrsaru, Hrvatska.
Obje izložbe moguće je pogledati do kraja mjeseca ožujka.
Tekst Marko ŠORGO